Solidarnost je temelj svake pravedne zajednice. Ona znači da ljudi stoje jedni uz druge, posebno kada se suočavaju s nepravdom, nejednakošću ili teškim životnim okolnostima. Solidarnost nije samo osjećaj – to je djelovanje. Ona se pokazuje kada pojedinci i grupe svjesno odustanu od dijela svoje udobnosti kako bi pomogli drugima, znajući da se i oni sami mogu naći u sličnoj situaciji.
Sindikalni pokret je jedan od najvidljivijih oblika organizirane solidarnosti. Sindikati okupljaju radnike kako bi zajednički štitili svoja prava, pregovarali o poštenim plaćama, sigurnim uslovima rada i socijalnoj zaštiti. Snaga sindikata leži u kolektivnom glasu – glas koji je jači od pojedinačnog i koji može učinkovito zahtjevati od poslodavaca (i političara) prava koja osiguravaju dostojanstven život svojim članovima.

Ali solidarnost sindikata ne završava na pregovorima i ugovorima. Ona se ogleda u svakodnevnoj brizi i pomoći pojedinim članovima kada se nađu u teškim životnim situacijama. U takvim situacijama zajedništvo i solidarnost pokazuju da ne postoji alternativa koja ih može zamijeniti.

Kada sindikati djeluju solidarno, ne samo unutar jedne profesije nego i između različitih sektora, oni postaju važan društveni korektiv. Takva međusobna podrška može spriječiti zloupotrebe moći, podstaći donošenje pravednijih zakona i ojačati demokratske procese.
U ovim teškim vremenima kada su radni odnosi često nesigurni, a društvene razlike rastu, solidarnost i sindikalno organiziranje postaju ne samo moralna obaveza nego i nužan uvjet za dostojanstven život. Jer prava koja danas uživamo nisu došla sama od sebe – izborena su zahvaljujući generacijama radnika koji su vjerovali u zajedništvo i borili se za pravednije sutra.