Poštovani i tužni ZBORE !
Dragi naš Josipe !
Tužna i nadasve žalosna vijest koju smo primili o tvojoj preranoj smrti, zatekla nas je i iznenadila. Izgubili smo dragog i dobrog prijatelja, suradnika i kolegu s kojim smo godinama uspješno živjeli, radili i surađivali.
Tvojim dolaskom, 1985. godine u radnu organizaciju na radno mjesto vozača autobusa započeo se ostvarivati tvoj željeni san da budeš radnik Zagrebačkog Električnog Tramvaja, autobusnog pogona Dubrava sa daljnjim htijenjem u stvaranju radnog boljitka.
Uvijek samozatajan, tih i miran bio si poštivan od svojih kolega sa kojima si započeo ostvarivati boljitak za svakog radnika ne razmišljajući samo o sebi već naprednim razmišljanjima koje si podario i našoj sindikalnoj organizaciji.
Tvoja želja, za nečim boljim, savršenijim, nije te ostavljala mirnog, pokušao si približiti zainteresirane radnike zajedničkih stavova za dobrobit svih uposlenih, a poglavito nas vozača autobusnog podsustava u zajedničkoj sindikalnoj obitelji.
Nisi birao službe. Savjesno si odrađivao zadane obveze do neki dan. Vijest o tvojoj preranoj smrti nije nas ostavila ravnodušnim.
Naš zadnji susret i razgovor kojeg smo imali nije ukazivao da te nešto opterećuje, da ti nije dobro već naprotiv, svaka tvoja riječ pokazivala je želju za životom, radnim napretkom te svim onim što nas vozače tjera naprijed.
Životne bitke koje si vodio za sebe, svoju obitelj, prijatelje, rodbinu i nas, tvoje kolege uspješno si odradio, nažalost, prerana smrt otela te od sviju nas, zaustavivši sve one želje o kojima si maštao, sve one dobre manire koje si pokazivao ne samo prema radnim kolegama već prema svim prijateljima, a poglavito prema svojoj obitelji, supruzi Višnji, sinu Tomislavu i kćeri Kristini koje si neizmjerno volio.
Tvoja prerana smrt, a to znaći odlazak od kuda nema povratka, ostavlja veliku tugu i bol u srcima sviju nas, koji smo te voljeli i poštovali, velika bol i tuga tvojih najmilijih, tvojih radnih kolega i prijatelja, a posebno nas zetovaca.
Dragi naš Josipe !
Što reći u ovakvom trenutku, kada riječi stanu, grlo se stegne, usta presuše, a suze nezaustavljivo navru na oči. I sada je takav trenutak kada stojimo, tu pred tvojim vječnim počivalištem sa dubokom tugom i nevjericom, da je ovo oproštaj, da je ovdje posljednje zbogom.
U ovom tužnom trenutku rastanka, opraštamo se od prijatelja koji ostavlja dubok trag svog rada u Sindikatu vozača i prometnih radnika autobusnog pogona Dubrava, koji je znao prepoznati brigu i zalaganje za svog kolegu, radnika na radnom mjestu vozača autobusa uz uvažavanje svakoga ponaosob.
Zasigurno, da ćemo tvoj rad prezentirati u našim budućim sindikalnim aktivnostima. Doista, ostati ćeš u dobrom sjećanju, među svojim kolegama i prijateljima, među radnicima Zagrebačkog Električnog Tramvaja poglavito autobusnog pogona Dubrava.
Dragi prijatelju !
Okupljeni oko tvog posljednjeg počivališta, odajemo ti posljednju počast izražavajući veliko HVALA sa željom i molitvom da ti dragi BOG podari milost, da ti je blagoslovljena ova HRVATSKA GRUDA koju si toliko volio !
Opraštajući se od tebe, izražavamo duboko suosjećanje sa tvojom obitelji, rodbinom i prijateljima.
U ime Sindikata vozača i prometnih radnika ZET – Zagreb, te svih zaposlenih radnika autobusnog pogona Dubrava….
NEKA TI JE VJEČNA SLAVA I HVALA !
Dugo Selo, 04.prosinac 2007.god.
Predsjedništvo Upravnog vijeća