Poštovani i tužni ZBORE !
Dragi naš Dragec !
Tužna i nadasve žalosna vijest koju smo primili o tvojoj preranoj smrti, zatekla nas je i iznenadila. Izgubili smo dragog i dobrog prijatelja, suradnika i kolegu s kojim smo godinama uspješno surađivali.
Tvojim dolaskom, 1990. godine u radnu organizaciju na radno mjesto vozača autobusa započeo se ostvarivati tvoj željeni san da budeš radnik Zagrebačkog Električnog Tramvaja, autobusnog pogona Podsused sa daljnjim htijenjem u stvaranju boljih radnih uvjeta i sigurnost radnog odnosa.
Uvijek samozatajan, tih i miran bio si poštivan od svojih kolega sa kojima si započeo ostvarivati boljitak za svakog radnika ne razmišljajući samo o sebi već naprednim razmišljanjima koje si podario i našoj sindikalnoj organizaciji.
Tvoja želja, za nečim boljim, savršenijim, nije te ostavljala mirnog, pokušao si približiti zainteresirane radnike varaždinskog prijevoznika sa nama u ZET –u, pokušao si, ali i djelomično uspio ostvariti minimalnu suradnju i uvažavanje uzajamnog prijevoza u vozilima navedenih prijevoznika, ali upravo, od velikog interesa svojih kolega koji su zajedno sa tobom svakodnevno putovali do Zagreba.
Vijest o tvojoj bolesti nije nas ostavila ravnodušnim. Naš zadnji susret i razgovor kojeg smo imali, kada sam te pokušao hrabriti da ustraješ, hrabriti tvoju suprugu i sebe samog, da ćemo još imati prilika biti zajedno, uživati ovaj svagdašnji život, njegove blagodati, nažalost nije se ostvario, nije se ostvario niti susret u tvom domu, u obitelji kojeg smo pokušali dogovoriti i ostvariti….
Životne bitke koje si vodio za sebe, svoju obitelj, prijatelje, rodbinu i nas, tvoje kolegice i kolege uspješno si odradio, nažalost, ova zadnja bitka, sa okrutnom bolešću koja je velikom brzinom uznapredovala, uzela nam je tebe, dragog i poštovanog kolegu, sa nevjericom, da te više nema među nama.
Iznenadna smrt koja te snašla, iznenadila nas je sve. Tvoja prerana smrt, a to znaći odlazak od kuda nema povratka, ostavlja veliku tugu i bol u srcima sviju nas, koji smo te voljeli i poštovali, velika bol i tuga tvojih najmilijih, tvojih radnih kolega i prijatelja, a i nas zetovaca.
Dragi naš Dragec !
Što reći u ovakvom trenutku, kada riječi stanu, grlo se stegne, usta presuše, a suze nezaustavljivo navru na oći. I sada je takav trenutak kada stojimo, tu pred tvojim vječnim počivalištem sa dubokom tugom i nevjericom, da je ovo oproštaj, da je ovdje posljednje zbogom.
U ovom tužnom trenutku rastanka, opraštamo se od prijatelja koji ostavlja dubok trag svog rada u Sindikatu vozača i prometnih radnika autobusnog pogona Podsused, gdje je znao prepoznati brigu i zalaganje za svog kolegu, radnika na radnom mjestu vozača autobusa uz uvažavanje svakoga ponaosob.
Zasigurno, da ćemo tvoj rad prezentirati u našim budućim sindikalnim aktivnostima. Doista, ostati ćeš u dobrom sjećanju, među svojim kolegama i prijateljima, među radnicima Zagrebačkog Električnog Tramvaja poglavito autobusnog pogona Podsused.
Dragi prijatelju ! Okupljeni oko tvog posljednjeg počivališta, odajemo ti posljednju počast izražavajući veliko HVALA sa željom i molitvom da ti dragi BOG podari milost, da ti je blagoslovljena ova HRVATSKA GRUDA koju si toliko volio !
Opraštajući se od tebe, izražavamo duboko suosjećanje sa tvojom obitelji, rodbinom i prijateljima. U ime Sindikata vozača i prometnih radnika ZET – Zagreb, te svih zaposlenih radnika autobusnog pogona Podsused….
NEKA TI JE VJEČNA SLAVA I HVALA !
Vidovec – Varaždinski 17.listopada 2007.god.
Predsjedništvo Upravnog vijeća